American library books Β» Philosophy Β» Tako je govorio by Zdenko Brncic (latest books to read TXT) πŸ“•

Read book online Β«Tako je govorio by Zdenko Brncic (latest books to read TXT) πŸ“•Β».   Author   -   Zdenko Brncic



1 2
Go to page:
SPOZNATI SEBE


Jedna od definicija duhovnosti jeste "spoznati sebe".
Pa da pokusamo. Sama tema nije zamisljena za otkrivanje nekih proslih osobnih iskustava, a koja imaju utjecaja na nas danasnji zivot, vec za otkrivanje nase univerzalne ljudske dimenzije. Naime, otkrivanje te dimenzije nam omogucava da uredimo svoj unutarnji svijet na potpuno drugaciji, realniji, nacin; da imamo kvalitetnije odnose sa drugim ljudima; da zivimo zdravijim zivotom.

Zaista nije sporno da zivimo u svijetu prepunom izvanjskih sukoba (pokusaja dominacije covjeka nad covjekom), unutarnjih razdora (strahova, nezadovoljstava, ...), te posljedicno patnji. Takodjer, ritam zivljenja se ubrzava, broj neizvjesnih situacija se uvecava, a sve to vrlo nepovoljno utjece na nasu psihu. Stres je postao nas normalni zivotni suputnik.
Taj neprirodni stres, kojeg se ne mozemo rijesiti nikakvom fizickom aktivnoscu, postaje nas unutarnji ubojica. Mnoge nase bolesti, direktno ili indirektno (preko pada imuniteta), su posljedice zivljenja pod stalnim stresom.

Zbog uvidjanja da je ovaj izvanjski svijet, prepun sukoba i patnji, samo odraz covjekovog kaoticnog unutarnjeg svijeta, povijest ljudskog roda je prepuna ideja proizaslih sa ciljem da uvedu red u covjekov unutarnji svijet.Ali, ta ista povijest ukazuje da sve te dobre namjere, sve te tehnike, rituali, vjerovanja i nade, ne uspjevaju ostvariti cilj zbog kojeg su nastale. Odnosno rezultiraju minimalnim, kroz drustvo, utjecajem na covjekovo ponasanje. Zasto? Dokle god bude tezio nekakvom konkretnom, opisanom cilju, Homo sapiens ce ostati to sto jeste misleca zivotinja) iz dva razloga:
1. slika i opis nekog cilja ne moze biti drugo nego li odraz njega samog, takvog kakav jeste, ovdje i sada. Ma koliko mu se predodzba cilja cinila uzvisenom, ma koliko tezio njenom ostvarenju, istinske promjene tu ne moze biti.
2. covjek se ne moze istinski mijenjati ako ne razumije to sto mijenja. U protivnom, to je samo nasilje ili samodopadna obmana koja, povijesno, nije rezultirala nicim dobrim. Samo novim podjelama, sukobima i patnjama(ovo sam napisao pod nickom venerijanac)

Kod promjena sebe, baziranih na samoopazanju (introspekciji), unutarnji red nastupa postupno, bez cilja kojega treba dosegnuti, bez tehnike ili rituala koje treba provoditi, bez vjerovanja i nade, sa svakim otkricem zablude u koju je bio upregnut nas um. I sve
to u trenutku i bez napora, zahvaljujuci sposobnosti uma da sa spoznajom istine, odbaci sve iluzije koje je ona razotkrila, ma koliko prethodno u njih vjerovao. A zabluda, zbog sklonosti vjerovanju, usvojenih kroz odgoj, prenasan iz generacije u generaciju, ima
dosta. Nadam se da ce ova tema pomoci da se zatotkriju barem one temeljne, zbog kojih covjek zivi u unutarnjem neredu.
I na kraju, molio bih sve, koji se zele ukljuciti u ovu temu, da ne prilaze napisanom sa aspekta "svidjati - nesvidjati", "vjerovanja - nevjerovanja" u informacije koje su procitali, vec sa aspekta zapitanosti, prvenstveno unutar sebe, ima li istine u izecenom?
Naime, to sto je netko reinterpretirao svoj uvid u nesto, za onog drugog, koji ga nije dozivio, to je samo informacija. Da bi osjetio snagu uvida, istinu koja oslobadja, mora ju sam otkriti, za sebe i unutar sebe. Priklanjati se tudjim rijecima, kroz vjerovanje
da je to istina, ne pomaze u promjenama sebe (povjesno dokazano).

ISTINA


Postoji li ista 'pametnije' od istine?
covjek, suocen sa stvarnoscu (istinom) prihvaca ju.

Ona ga moze emocionalno stresti. Moze dozivjeti
ushicenje, radost ili razocaranje, ljutnju, tugu, ali se

miri s tim da se to dogodilo. Moze opravdavati ili
osudjivati to sto se dogodilo, moze okretati glavu od

te cinjenice, ali ju ne pokusava mijenjati. Zna da je to
istina i da se ona ne moze mijenjati.

S druge strane, kada je suocen sa sa nekom
informacijom o stvarnosti, covjek nije sklon istrazivati

- ima li istine u tome, vec tu informaciju tretira kao

misljenje. Zbog toga ju on, prihvaca ili odbacuje,

ovisno o tome da li se ona uklapa ili ne uklapa u

njegovu percepciju stvarnosti. Sklon promatranju

stvarnosti kroz misljenje o njoj, tezi druzenju sa

istomisljenicima te izbjegavanju neistomisljenika. Ako

neistomisljenike ne moze izbjeci ili nije sklon bijegu,

smatra normalnim nadmetanje misljenjem, bez obzira

sto ga to zamara.

MASTA


Masta - pozitivni i negativni ucinci.
covjek, kada djeluje preko slika i opisa stvarnosti, masta kako bi si stvorio predodzbu nekog konkretnog cilja kojim bi zadovoljio neku svoju potrebu ili ispunio zelju.
Neosporno je, da nije bilo maste, da bi covjek i danas zivio u pecinama. Masta je omogucila tehnoloski razvoj. Omogucila je covjeku da stvara velebna dijela.
Drugim rijecima, masta ostvarena putem preoblikovanja tvari, sirovina, pokazala se vrlo
efikasnom u covjekovom prilagodjavanju okoline svojim potrebama i zeljama.
Ali, ta ista masta, nije nimalo promijenila osnovu medjuljudskih odnosa. Ovim svijetom i dalje vlada dominacija (zakon jaceg), dodvoravanje ili bijeg (reakcija slabijeg). Zasto?
Masta pretvara ljude, subjekte, u objekte, u sredstva kojima je jedina uloga da ostvare mastu samu. Dakle, masta ne uvazava ljude takve kakvi jesu, vec im namece uloge koje bi oni trebali odigrati da bi se ostvarila. Masta nema unutarnju kontrolu. Masti se moze suprotstaviti jedino neki izvanjski subjekt koji ne pristaje biti 'sirovina' za njezino ostvarenje.
Masta nije nelogicna, ali kada su u pitanju drugi ljudi, ona je utemeljena na iluziji.

SVJESNOST I PAZNJA


cemu sluzi svjesnost? sto to znaci ako je, npr, covjek svjestan svoje patnje, a nije svjestan da se prepustio svom subjektivizmu oko uzroka i nacina rjesavanja te patnje? Da li je tada svjesnost kontraproduktivna, odnosno motivira covjeka da cini pogresne stvari? Naime, on tada ne rjesava stvarne uzroke svoje patnje, nije ih niti svjestan, vec djeluje
temeljem svog misljenja o njenim uzrocima. Tako se covjek nasao u neprekidnom 'ratu' kojeg na moze ni dobiti niti izgubiti. U ratu za kontrolu ponasanja ljudi iz svoje okoline i u pruzanju otpora njihovim kontrolama svog ponasanja.
S druge strane, kada je u pitanju paznja, postavlja se pitanje – koju svrhu ima opaziti bilo sto, ako covjek nije svjestan opazenog? Tada, kao da nije niti opazio. covjek posjeduje dvije vrste paznje – primarnu i sekundarnu. Suocen sa dugotrajnim problemom,
covjekova primarna paznja je uglavnom vezana za njegove misli, njegova razmisljanja. On,
naizmjenicno, neprekidno stvora sve nove i nove slike i opise pozeljne stvarnosti te djeluje (kontrolom okoline) u nastojanju da ostvari tu predodzbu pozeljne stvarnosti. U tim mu je trenucima sekundarna paznja usmjerena na promatranje stvarnosti.
Ali, ako je predugo u toj fazi, zbog poistovjecivanja svog misljenja o izvanjskom sa osobinom tog izvanjskog, covjek pocinje gubiti sebe i u jednom trenutku se njegova nutrina pobuni. Ima osjecaj da ga trenutna situacija 'melje' i postaje svjestan svoje
patnje i svog umora. Njegova primarna paznja se okrece patnji, a sekundarna njegovim razmisljanjima.
Tada uslijedi pobuna prema stvarnosti, a koju niti ne gleda. Jedino stanje kada se covjek dobro osjeca jeste kada mu je primarna paznja usmjerena na njega samog (prirodno stanje svijesti). Tada se osjeca relaksirano, svjeze. U Indiji se razvio duhovni pravac dzogchen koji covjeku pomaze da bude u 'prirodnom stanju svijesti'. Osobno ne koristim taj duhovni pravac. cvrsta i ustrajna namjera da spoznam samog sebe, svoja uvjetovanja i mogucnosti, mi je dovoljna da mi primarna paznja bude okrenuta meni samom. I da zakljucim, ispada da je covjek suocen sa tri, njemu zanimljiva, podrucja (stvarnost, misljenje i dozivljavanje) te dvije paznje (primarna i sekundarna). Hoce li zapostaviti stvarnost, razum ili emocije?
Ali, onog trena kada covjek, u spoznavanju sebe, uvidi da su promatrac i promatrano isto, odnosno da su misli i emocionalna reakcija na te misli proizvod istog uma, nestaje dualnosti unutar covjeka. Nestaje razdor, koji je generator stalnog razmisljanja. covjek
postaje jedinstven i njegova je primarna paznja na njemu samome, a sekundarna na stvarnost izvan njega.

Imprint

Text: KIBIKI
Images: vandamia
Editing: spamerica
Translation: posthumno google.hr
Publication Date: 12-03-2012

All Rights Reserved

Dedication:
posveceno forumasima

1 2
Go to page:

Free e-book: Β«Tako je govorio by Zdenko Brncic (latest books to read TXT) πŸ“•Β»   -   read online now on website american library books (americanlibrarybooks.com)

Comments (0)

There are no comments yet. You can be the first!
Add a comment